Ok usput mi je mislim se,spremam se krecem po njega i bas pre nego sto sam stigao stize poruka od njega “e jel nije problem samo jednu drugaricu da bacimo usput nam je” . Ja vec ispred kuce sviram da izadje,izlazi sa njom. Zena pe*verzija cista,oko 40 god,srednjeg rasta,lepog lica,opasno dobre gu*e,u kratkoj haljinici koja naglasava njene prelepe noge,sa dubokim dekolteom koji vise otkriva socne grudi nego sto ih skriva. Sedose oni u auto,nju smo ostavili u njenom mestu,nastavljamo nas dvojica na sastanak.Posle sastanka u firmi sam ga pitao ko je zena koju smo vozili,posto nismo ni rec razmenili,samo se upoznali kratko. Kaze on ma to je gazdarica moje starije sestre a inace smo i kucni prijatelji. Odlicno pomislih mogu da se bacim na posao,necu kolegi skinuti ribu. Sutradan zahtev za prijateljstvo,ONA. Ljiljana. Samo sto sam prihvatio zahtev stize poruka. I tu pocinje dopisivanje i malo bolje upoznavanje. Bivsi muz je tukao,razvela se uzela mu malo ozbiljnije pare,otvorila firmicu neku i od toga zivi sa 2 cerke. Krene neko malo intimnije dopisivanje i dogovorimo se da se nadjemo u gradu i idemo na pi*e. Krenuli smo u jedan kafic u parku. Otisli smo na sprat kafica,malo je intimnije gore,mozemo biti malo sami cisto da nema guzve neke oko nas,posto nismo hteli da nas neko vidi. Sedamo i uz dosta srece sto koji je bio pored nas uskoro odlazi i mi ostajemo sami na spratu,pocinje malo bezobrazne price al sve nesto okolo. Ja skupim hrabrosti i poljubim je zestoko , prekinula me i kaze ” bas volim sto si direktan”. Ja se tu okurazim malo vise i dok sam trepnuo ruka mi je vec bila ispod njene kratke haljinice na finim cipkastim gacicama koje su vec bile mokre. Kako cujemo da konobar ide uz stepenice da tako se unormalimo i sve tako u krug,dok on nije malo i zaboravio na nas. Ona mi nad**ava ku**c preko pantalona,mislio sam da ce eksplodirati,ja njoj dr**m pic**cu iz koje vec tece reka. Na*aljeni do maksimuma pitala me je “mogu li da ga vidim” Naravno rekoh otkopcavam pantalone i ona ga...Dogovorio sam se za jedno čitanje gore na severu. Bilo je po podne tog dana kada je trebalo da čitam i sedeo sam u jednom apartmanu Holidej In motela, pijući pivo zajedno sa Džo Vašingtonom, organizatorom, sa lokalnim pesnikom Dadli Berijem, i njegovim mladićem Polom. Dadli je taman izašao iz klozeta i objavio da je homo. Bio je nervozan, debeo i ambiciozan. Hodao je gore-dole. »Oće bude dobro čitanje?« upita me. »Nemam pojma.« »Ti privlačiš masu. Isuse, kako to izvodiš? Stoje u redu oko čitavog bloka.« »Vole puštanje krvi.« Dadli je zgrabio Pola za guzicu. »Pocepaću te, dragi! Onda ti pocepaj mene!« Džo Vašington je stajao pored prozora. »Ej, vidi, dolazi Viljem Barouz preko ulice. On je u apartmanu do tebe. Čita sutra uveče.« Prišao sam prozoru. Bio je to zaista Barouz. Okrenuo sam se i otvorio novo pivo. Nalazili smo se na drugom spratu. Barouz se popeo stepenicama, prošao pored mog prozora, otvorio svoja vrata i ušao. »Hoćeš da se upoznaš s njim?« upita Džo. »Ne.« »Idem do njega na minut.« »U redu.« Dadli i Pol su se igrali »vataj me za dupe«. Dadli se smejao, a Pol se kikotao i crveneo. »Što se vi dečki ne obrađujete malo na drugom mestu?« »Zar nije sladak?« upita Dadli. »Obožavam klince!« »Više me interesuje ženski pol.« »Ne znaš koliko gubiš.« »Nemoj da si zabrinut zbog toga.« »Džek Mičel se muva s travestitima. Piše pesme o njima.« »Oni bar izgledaju kao žene.« »Neki izgledaju i bolje.« Pio sam i ćutao. Džo Vašington se vratio. »Rekao sam Barouzu da si u susednom apartmanu. Kažem: 'Barouze, Henri Kinaski je u susednom apartmanu.' 'Ma nemoj', kaže on. Pitam ga hoće li da se upozna. Rekao je: 'Ne'.« »Morali bi da imaju negde frižider«, rekoh. »Ovo jebeno pivo se ugrejalo.« Izašao sam da nađem mašinu za led. Kad sam prolazio pored Barouzove gajbe, on je sedeo u stolici pored prozora. Bezbojno me pogledao. Našao sam mašinu za led i vratio se s ledom i strpao ga u lavabo i nabio pivo unutra. »Nemoj mnogo da se olešiš«, reče Džo. »Zbilja počneš da gutaš reči.« »Boli njih patka. Samo im je da me vide raspetog. « »500 dolara za sat šljake?« upita Dadli. »Ti to zoveš raspinjanje?« »Aha.« »I ti si mi neki Isus!« Dadli i Pol su otišli, a Džo i ja izađosmo u neku lokalnu kafanu da jedemo i pijemo. Našli smo sto. Prva stvar koje smo postali svesni, bili su nepoznati tipovi kako privlače stolice našem stolu. Sve muški. Koje sranje. U kafani je bilo nekih zgodnih riba, ali one su samo gledale i smeškale se, ili nisu gledale niti se smeškale. Pretpostavio sam da me one što se ne smeškaju mrze zbog mog stava prema ženama. Ko ih jebe. Džek Mičel je bio tu, i Majk Tafts, oba pesnici. Nijedan nije šljakao za život, kad se uzme u obzir činjenica da od svoje poezije nisu dobijali ni kinte. Živeli su od socijalne pomoći i milodara. Mičel je bio zaista dobar pesnik, ali nije imao sreće. Zaslužio je više. Zatim je prišao Blest Grimli, pevač. Blest je bio non-stop pijan. Nikad ga nisam video treznog. Bilo je i drugih za stolom koje nisam poznavao. »Mister Kinaski?« To mi se javilo slatko malo stvorenje u kratkoj zelenoj suknjici. »Da?« »Hoćete da mi date autogram na ovu knjigu?« Držala je jednu ranu knjigu pesama, pesme koje sam pisao dok sam radio u pošti: »Juri Po Sobi i Oko Mene«. Potpisao sam se i nacrtao nešto, vratio joj knjigu. »O, veliko vam hvala!« Otišla je. Svi ti majmuni oko mene ubili su svaku šansu za akciju. Uskoro se pojavilo 4-5 litarskih flaša piva na stolu. Naručio sam sendvič. Pili smo 2-3 sata, a onda sam se vratio u apartman. Dokrajčio sam pivo iz lavaboa i legao da spavam. Ne sećam se mnogo tog čitanja, ali znam da sam se sutradan probudio u krevetu, sam. Džo Vašington je zakucao na vrata oko pola 11. »Ej, čoveče, bilo je to jedno od tvojih najboljih čitanja!« »Stvarno? Ne zezaš me?« »Ne, bio si baš tamo. Evo ti ček.« »Hvala, Džo.« »Jesi siguran da nećeš da upoznaš Barouza?« »Siguran sam.« »On čita večeras. Je l' ostaješ da ga čuješ?« »Moram da se vratim u L.A., Džo.« »Jesi ga ikada ranije čuo?« »Džo, hoću da se istuširam i odem odavde. Je l' me voziš na aerodrom?« »Normalno.« Kad smo odlazili, Barouz je sedeo u stolici kraj prozora. Nije ničim odavao da me primećuje. Mahnuo sam mu i prošao. Imao sam ček. Bio sam nestrpljiv, čekale su me trke ...
Wednesday, September 13, 2017
ISPOVEST:Jednog dana zove me kolega da ga pokupim i da krenemo zajedno na neki sastanak u firmi...
Jednog dana zove me kolega da ga pokupim i da krenemo zajedno na neki sastanak u firmi.
Ok usput mi je mislim se,spremam se krecem po njega i bas pre nego sto sam stigao stize poruka od njega “e jel nije problem samo jednu drugaricu da bacimo usput nam je” . Ja vec ispred kuce sviram da izadje,izlazi sa njom. Zena pe*verzija cista,oko 40 god,srednjeg rasta,lepog lica,opasno dobre gu*e,u kratkoj haljinici koja naglasava njene prelepe noge,sa dubokim dekolteom koji vise otkriva socne grudi nego sto ih skriva. Sedose oni u auto,nju smo ostavili u njenom mestu,nastavljamo nas dvojica na sastanak.Posle sastanka u firmi sam ga pitao ko je zena koju smo vozili,posto nismo ni rec razmenili,samo se upoznali kratko. Kaze on ma to je gazdarica moje starije sestre a inace smo i kucni prijatelji. Odlicno pomislih mogu da se bacim na posao,necu kolegi skinuti ribu. Sutradan zahtev za prijateljstvo,ONA. Ljiljana. Samo sto sam prihvatio zahtev stize poruka. I tu pocinje dopisivanje i malo bolje upoznavanje. Bivsi muz je tukao,razvela se uzela mu malo ozbiljnije pare,otvorila firmicu neku i od toga zivi sa 2 cerke. Krene neko malo intimnije dopisivanje i dogovorimo se da se nadjemo u gradu i idemo na pi*e. Krenuli smo u jedan kafic u parku. Otisli smo na sprat kafica,malo je intimnije gore,mozemo biti malo sami cisto da nema guzve neke oko nas,posto nismo hteli da nas neko vidi. Sedamo i uz dosta srece sto koji je bio pored nas uskoro odlazi i mi ostajemo sami na spratu,pocinje malo bezobrazne price al sve nesto okolo. Ja skupim hrabrosti i poljubim je zestoko , prekinula me i kaze ” bas volim sto si direktan”. Ja se tu okurazim malo vise i dok sam trepnuo ruka mi je vec bila ispod njene kratke haljinice na finim cipkastim gacicama koje su vec bile mokre. Kako cujemo da konobar ide uz stepenice da tako se unormalimo i sve tako u krug,dok on nije malo i zaboravio na nas. Ona mi nad**ava ku**c preko pantalona,mislio sam da ce eksplodirati,ja njoj dr**m pic**cu iz koje vec tece reka. Na*aljeni do maksimuma pitala me je “mogu li da ga vidim” Naravno rekoh otkopcavam pantalone i ona ga...Dogovorio sam se za jedno čitanje gore na severu. Bilo je po podne tog dana kada je trebalo da čitam i sedeo sam u jednom apartmanu Holidej In motela, pijući pivo zajedno sa Džo Vašingtonom, organizatorom, sa lokalnim pesnikom Dadli Berijem, i njegovim mladićem Polom. Dadli je taman izašao iz klozeta i objavio da je homo. Bio je nervozan, debeo i ambiciozan. Hodao je gore-dole. »Oće bude dobro čitanje?« upita me. »Nemam pojma.« »Ti privlačiš masu. Isuse, kako to izvodiš? Stoje u redu oko čitavog bloka.« »Vole puštanje krvi.« Dadli je zgrabio Pola za guzicu. »Pocepaću te, dragi! Onda ti pocepaj mene!« Džo Vašington je stajao pored prozora. »Ej, vidi, dolazi Viljem Barouz preko ulice. On je u apartmanu do tebe. Čita sutra uveče.« Prišao sam prozoru. Bio je to zaista Barouz. Okrenuo sam se i otvorio novo pivo. Nalazili smo se na drugom spratu. Barouz se popeo stepenicama, prošao pored mog prozora, otvorio svoja vrata i ušao. »Hoćeš da se upoznaš s njim?« upita Džo. »Ne.« »Idem do njega na minut.« »U redu.« Dadli i Pol su se igrali »vataj me za dupe«. Dadli se smejao, a Pol se kikotao i crveneo. »Što se vi dečki ne obrađujete malo na drugom mestu?« »Zar nije sladak?« upita Dadli. »Obožavam klince!« »Više me interesuje ženski pol.« »Ne znaš koliko gubiš.« »Nemoj da si zabrinut zbog toga.« »Džek Mičel se muva s travestitima. Piše pesme o njima.« »Oni bar izgledaju kao žene.« »Neki izgledaju i bolje.« Pio sam i ćutao. Džo Vašington se vratio. »Rekao sam Barouzu da si u susednom apartmanu. Kažem: 'Barouze, Henri Kinaski je u susednom apartmanu.' 'Ma nemoj', kaže on. Pitam ga hoće li da se upozna. Rekao je: 'Ne'.« »Morali bi da imaju negde frižider«, rekoh. »Ovo jebeno pivo se ugrejalo.« Izašao sam da nađem mašinu za led. Kad sam prolazio pored Barouzove gajbe, on je sedeo u stolici pored prozora. Bezbojno me pogledao. Našao sam mašinu za led i vratio se s ledom i strpao ga u lavabo i nabio pivo unutra. »Nemoj mnogo da se olešiš«, reče Džo. »Zbilja počneš da gutaš reči.« »Boli njih patka. Samo im je da me vide raspetog. « »500 dolara za sat šljake?« upita Dadli. »Ti to zoveš raspinjanje?« »Aha.« »I ti si mi neki Isus!« Dadli i Pol su otišli, a Džo i ja izađosmo u neku lokalnu kafanu da jedemo i pijemo. Našli smo sto. Prva stvar koje smo postali svesni, bili su nepoznati tipovi kako privlače stolice našem stolu. Sve muški. Koje sranje. U kafani je bilo nekih zgodnih riba, ali one su samo gledale i smeškale se, ili nisu gledale niti se smeškale. Pretpostavio sam da me one što se ne smeškaju mrze zbog mog stava prema ženama. Ko ih jebe. Džek Mičel je bio tu, i Majk Tafts, oba pesnici. Nijedan nije šljakao za život, kad se uzme u obzir činjenica da od svoje poezije nisu dobijali ni kinte. Živeli su od socijalne pomoći i milodara. Mičel je bio zaista dobar pesnik, ali nije imao sreće. Zaslužio je više. Zatim je prišao Blest Grimli, pevač. Blest je bio non-stop pijan. Nikad ga nisam video treznog. Bilo je i drugih za stolom koje nisam poznavao. »Mister Kinaski?« To mi se javilo slatko malo stvorenje u kratkoj zelenoj suknjici. »Da?« »Hoćete da mi date autogram na ovu knjigu?« Držala je jednu ranu knjigu pesama, pesme koje sam pisao dok sam radio u pošti: »Juri Po Sobi i Oko Mene«. Potpisao sam se i nacrtao nešto, vratio joj knjigu. »O, veliko vam hvala!« Otišla je. Svi ti majmuni oko mene ubili su svaku šansu za akciju. Uskoro se pojavilo 4-5 litarskih flaša piva na stolu. Naručio sam sendvič. Pili smo 2-3 sata, a onda sam se vratio u apartman. Dokrajčio sam pivo iz lavaboa i legao da spavam. Ne sećam se mnogo tog čitanja, ali znam da sam se sutradan probudio u krevetu, sam. Džo Vašington je zakucao na vrata oko pola 11. »Ej, čoveče, bilo je to jedno od tvojih najboljih čitanja!« »Stvarno? Ne zezaš me?« »Ne, bio si baš tamo. Evo ti ček.« »Hvala, Džo.« »Jesi siguran da nećeš da upoznaš Barouza?« »Siguran sam.« »On čita večeras. Je l' ostaješ da ga čuješ?« »Moram da se vratim u L.A., Džo.« »Jesi ga ikada ranije čuo?« »Džo, hoću da se istuširam i odem odavde. Je l' me voziš na aerodrom?« »Normalno.« Kad smo odlazili, Barouz je sedeo u stolici kraj prozora. Nije ničim odavao da me primećuje. Mahnuo sam mu i prošao. Imao sam ček. Bio sam nestrpljiv, čekale su me trke ...
Ok usput mi je mislim se,spremam se krecem po njega i bas pre nego sto sam stigao stize poruka od njega “e jel nije problem samo jednu drugaricu da bacimo usput nam je” . Ja vec ispred kuce sviram da izadje,izlazi sa njom. Zena pe*verzija cista,oko 40 god,srednjeg rasta,lepog lica,opasno dobre gu*e,u kratkoj haljinici koja naglasava njene prelepe noge,sa dubokim dekolteom koji vise otkriva socne grudi nego sto ih skriva. Sedose oni u auto,nju smo ostavili u njenom mestu,nastavljamo nas dvojica na sastanak.Posle sastanka u firmi sam ga pitao ko je zena koju smo vozili,posto nismo ni rec razmenili,samo se upoznali kratko. Kaze on ma to je gazdarica moje starije sestre a inace smo i kucni prijatelji. Odlicno pomislih mogu da se bacim na posao,necu kolegi skinuti ribu. Sutradan zahtev za prijateljstvo,ONA. Ljiljana. Samo sto sam prihvatio zahtev stize poruka. I tu pocinje dopisivanje i malo bolje upoznavanje. Bivsi muz je tukao,razvela se uzela mu malo ozbiljnije pare,otvorila firmicu neku i od toga zivi sa 2 cerke. Krene neko malo intimnije dopisivanje i dogovorimo se da se nadjemo u gradu i idemo na pi*e. Krenuli smo u jedan kafic u parku. Otisli smo na sprat kafica,malo je intimnije gore,mozemo biti malo sami cisto da nema guzve neke oko nas,posto nismo hteli da nas neko vidi. Sedamo i uz dosta srece sto koji je bio pored nas uskoro odlazi i mi ostajemo sami na spratu,pocinje malo bezobrazne price al sve nesto okolo. Ja skupim hrabrosti i poljubim je zestoko , prekinula me i kaze ” bas volim sto si direktan”. Ja se tu okurazim malo vise i dok sam trepnuo ruka mi je vec bila ispod njene kratke haljinice na finim cipkastim gacicama koje su vec bile mokre. Kako cujemo da konobar ide uz stepenice da tako se unormalimo i sve tako u krug,dok on nije malo i zaboravio na nas. Ona mi nad**ava ku**c preko pantalona,mislio sam da ce eksplodirati,ja njoj dr**m pic**cu iz koje vec tece reka. Na*aljeni do maksimuma pitala me je “mogu li da ga vidim” Naravno rekoh otkopcavam pantalone i ona ga...Dogovorio sam se za jedno čitanje gore na severu. Bilo je po podne tog dana kada je trebalo da čitam i sedeo sam u jednom apartmanu Holidej In motela, pijući pivo zajedno sa Džo Vašingtonom, organizatorom, sa lokalnim pesnikom Dadli Berijem, i njegovim mladićem Polom. Dadli je taman izašao iz klozeta i objavio da je homo. Bio je nervozan, debeo i ambiciozan. Hodao je gore-dole. »Oće bude dobro čitanje?« upita me. »Nemam pojma.« »Ti privlačiš masu. Isuse, kako to izvodiš? Stoje u redu oko čitavog bloka.« »Vole puštanje krvi.« Dadli je zgrabio Pola za guzicu. »Pocepaću te, dragi! Onda ti pocepaj mene!« Džo Vašington je stajao pored prozora. »Ej, vidi, dolazi Viljem Barouz preko ulice. On je u apartmanu do tebe. Čita sutra uveče.« Prišao sam prozoru. Bio je to zaista Barouz. Okrenuo sam se i otvorio novo pivo. Nalazili smo se na drugom spratu. Barouz se popeo stepenicama, prošao pored mog prozora, otvorio svoja vrata i ušao. »Hoćeš da se upoznaš s njim?« upita Džo. »Ne.« »Idem do njega na minut.« »U redu.« Dadli i Pol su se igrali »vataj me za dupe«. Dadli se smejao, a Pol se kikotao i crveneo. »Što se vi dečki ne obrađujete malo na drugom mestu?« »Zar nije sladak?« upita Dadli. »Obožavam klince!« »Više me interesuje ženski pol.« »Ne znaš koliko gubiš.« »Nemoj da si zabrinut zbog toga.« »Džek Mičel se muva s travestitima. Piše pesme o njima.« »Oni bar izgledaju kao žene.« »Neki izgledaju i bolje.« Pio sam i ćutao. Džo Vašington se vratio. »Rekao sam Barouzu da si u susednom apartmanu. Kažem: 'Barouze, Henri Kinaski je u susednom apartmanu.' 'Ma nemoj', kaže on. Pitam ga hoće li da se upozna. Rekao je: 'Ne'.« »Morali bi da imaju negde frižider«, rekoh. »Ovo jebeno pivo se ugrejalo.« Izašao sam da nađem mašinu za led. Kad sam prolazio pored Barouzove gajbe, on je sedeo u stolici pored prozora. Bezbojno me pogledao. Našao sam mašinu za led i vratio se s ledom i strpao ga u lavabo i nabio pivo unutra. »Nemoj mnogo da se olešiš«, reče Džo. »Zbilja počneš da gutaš reči.« »Boli njih patka. Samo im je da me vide raspetog. « »500 dolara za sat šljake?« upita Dadli. »Ti to zoveš raspinjanje?« »Aha.« »I ti si mi neki Isus!« Dadli i Pol su otišli, a Džo i ja izađosmo u neku lokalnu kafanu da jedemo i pijemo. Našli smo sto. Prva stvar koje smo postali svesni, bili su nepoznati tipovi kako privlače stolice našem stolu. Sve muški. Koje sranje. U kafani je bilo nekih zgodnih riba, ali one su samo gledale i smeškale se, ili nisu gledale niti se smeškale. Pretpostavio sam da me one što se ne smeškaju mrze zbog mog stava prema ženama. Ko ih jebe. Džek Mičel je bio tu, i Majk Tafts, oba pesnici. Nijedan nije šljakao za život, kad se uzme u obzir činjenica da od svoje poezije nisu dobijali ni kinte. Živeli su od socijalne pomoći i milodara. Mičel je bio zaista dobar pesnik, ali nije imao sreće. Zaslužio je više. Zatim je prišao Blest Grimli, pevač. Blest je bio non-stop pijan. Nikad ga nisam video treznog. Bilo je i drugih za stolom koje nisam poznavao. »Mister Kinaski?« To mi se javilo slatko malo stvorenje u kratkoj zelenoj suknjici. »Da?« »Hoćete da mi date autogram na ovu knjigu?« Držala je jednu ranu knjigu pesama, pesme koje sam pisao dok sam radio u pošti: »Juri Po Sobi i Oko Mene«. Potpisao sam se i nacrtao nešto, vratio joj knjigu. »O, veliko vam hvala!« Otišla je. Svi ti majmuni oko mene ubili su svaku šansu za akciju. Uskoro se pojavilo 4-5 litarskih flaša piva na stolu. Naručio sam sendvič. Pili smo 2-3 sata, a onda sam se vratio u apartman. Dokrajčio sam pivo iz lavaboa i legao da spavam. Ne sećam se mnogo tog čitanja, ali znam da sam se sutradan probudio u krevetu, sam. Džo Vašington je zakucao na vrata oko pola 11. »Ej, čoveče, bilo je to jedno od tvojih najboljih čitanja!« »Stvarno? Ne zezaš me?« »Ne, bio si baš tamo. Evo ti ček.« »Hvala, Džo.« »Jesi siguran da nećeš da upoznaš Barouza?« »Siguran sam.« »On čita večeras. Je l' ostaješ da ga čuješ?« »Moram da se vratim u L.A., Džo.« »Jesi ga ikada ranije čuo?« »Džo, hoću da se istuširam i odem odavde. Je l' me voziš na aerodrom?« »Normalno.« Kad smo odlazili, Barouz je sedeo u stolici kraj prozora. Nije ničim odavao da me primećuje. Mahnuo sam mu i prošao. Imao sam ček. Bio sam nestrpljiv, čekale su me trke ...
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
0 comments:
Post a Comment